kandidatkinja Meliha Memagić, BA ing. mašinstva brani završni magistarski rad pod nazivom:

„Mogućnosti iskorištenja otpadne ugljene prašine u svrhu dobijanja okolinski prihvatljivog goriva“

pred Komisijom u sastavu:

1. Dr. sci. Indira Buljubašić, vanredni profesor na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli – predsjednik
2. Dr. sci. Midhat Osmić, vanredni profesor na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli – mentor i član
3. Dr. sci. Nedžad Alić, vanredni profesor na Rudarsko geološko građevinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli – član

Za zamjenika članova Komisija iz prethodnog stava ovog člana imenovan je  dr. sci. Izudin Delić, vanredni profesor, na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.

Javna odbrana magistarskog rada održati će se 26.01.2022. godine u 10,00 sati na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.
Završni magistarski rad se može pogledati u Sekretarijatu Mašinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, svakim radnim danom od 08:00 do 16:00 sati.

SAŽETAK

Zemlje u kojima se kao glavni energent za proizvodnju energije koristi ugalj se u 21. vijeku suočavaju sa pooštravanjem okolinskih zahtjeva i postojećih zakona, a sa ciljem provođenja mjera protiv klimatskih promjena i globalnog zagrijavanja. Jedno od relevantnih pitanja za regije koje proizvode i koriste ugalj su problemi s ugljikovim gorivima i stvaranje otpada na koksno-hemijskim i rudarskim preduzećima. Koksna i ugljena prašina predstavljaju jedan od takvih otpada veličine čestica od 0 do 1 mm. Otpad nepovoljno utiče na atmosferski zrak, vodu, podzemlje, biljni i životinjski svijet.

U vezi s ogromnom količinom ugljenog otpada koja je formirana, potrebno je identificirati tehnike obrade istih. Pretvorba otpada u energiju nedavno je privukla veliku pozornost istraživanja kako u razvijenim zemljama tako i u zemljama u razvoju. U literaturi danas dominiraju studije o pirolizi i rasplinjavanju ugljene prašine, plastike i biootpada kao pojedinačnih materijala za proizvodnju tekućih i plinovitih goriva. Iako čvrsti otpad može sadržavati visoku hemijsku energiju, njihova primjena kao izvora goriva ograničena je njihovom prirodom, što podrazumijeva nisku energetsku vrijednost po jedinici zapremine, visoke troškove prevoza i loše osobine rukovanja. Briketiranje otpadnih materijala u čvrsto gorivo potencijalno će prevladati ove izazove i omogućiti upotrebu otpada kao polaznih materijala za proizvodnju čvrstih goriva. Briketiranje je postupak mehaničke pretvorbe ugljene ili koksne prašine u okrupnjena ili aglomerirana goriva sa ili bez veziva kako bi se dobilo kompaktno, izdržljivo i visokokvalitetno čvrsto gorivo. Briketiranje smanjuje troškove rukovanja, prevoza i skladištenja i povećava volumetrijske kalorijske vrijednosti povećanjem nasipne gustoće i smanjenjem sadržaja vlage.

U radu je opisano mjesto nastanka otpadne ugljene prašine i biomase sa dva različita pogona, zatim njeno izuzimanje u svrhu dobijanja ekološki prihvatljivog goriva. Nakon toga se pristupilo eksperimentalnom sačinjavanju briketa različitih masenih udjela. Provela se metoda analitičkog proračuna i praćenja pojedinih parametara koje utiču na energetsku moć goriva i emisione faktore. Nakon izrađenih briketa, izvršila se laboratorijska analiza istih te su se poredili rezultati dobijeni analitičkim putem sa rezultatima iz laboratorije. Na osnovu dobijenih rezultata zaključeno je da dobijeni briketi predstavljaju gorivo sa pozitivnim odnosom prema okolišu. Ovo istraživanje može poslužiti kao polazna osnova i dio budućih istraživanja, a sve sa ciljem dobijanja briketa koji će zadovoljiti postavljene zakonske norme s jedne strane te doprinijeti stvaranju boljeg i za život ugodnijeg okoliša.

Ključne riječi: otpadna ugljena prašina, biomasa, donja toplotna vrijednost, briketiranje, sagorijevanje, produkti sagorijevanja